Testiranje socioekološko modela tjelesne aktivnosti predškolske djeceBrumnić, Vesna (Avtor) Pišot, Rado (Mentor) Šalaj, Sanja (Komentor) djeca predškolske dobitjelesna aktivnostsedentarno ponašanjesocioekološki modelUvod: Tjelesna aktivnost (TA) je važna stavka za pravilan rast i razvoj djece. Na razinu tjelesne aktivnosti utječu različiti individualni, socijalni i okolišni čimbenici (socioekološki sustav). Cilj ovog rada je utvrditi prediktore TA predškolske djece kroz socioekološki model. Metode: Istraživanje je provedeno tijekom 2022. i 2023. godine. U istraživanju je sudjelovalo 166 dijada (djeca predškolske dobi stara 5 i 6 godina/roditelji) koji žive na području istočne Hrvatske. Roditelji su ispunili upitnike te dali podate za sebe i djecu. Djeca su 5 dana nosila akcelerometar. Za analizu sirovih podataka je korišten istraživački softver GGIR. Dobiveni podatci obrađeni su pomoću programa IBM SPSS 21.0. Rezultati: Većina predškolske djece (81,3%) istočne Slavonije (istočna Hrvatska) je akumulirala preporučenu količinu i intenzitet TA. Prosječna TA umjerenog do visokog intenziteta je iznosila 93,72 min/d. Prosječan broj koraka je bio 13996 koraka/d. Prosječno sedentarno vrijeme je bilo 470,57 min/d, dok je prosječno vrijeme koje su djeca provodila pred ekranima iznosilo 105,60 min/d. Spol djece najbolje objašnjava intenzitet i količinu TA (dječaci su aktivniji), a vrijeme pred ekranima je statistički značajni prediktor za količinu sedentarnog ponašanja djece, prvenstveno djevojčica jer je veća količina primjene ekrana smanjila njihovu količinu TA. Radno opterećenje roditelja je statistički značajni prediktor količine TA djece. Djeca, prvenstveno dječaci, čiji očevi obavljaju teži fizičkog posao, su akumulirali dnevno veći broj koraka. Na veću akumulaciju broja koraka djevojčica je statistički značajno utjecalo manje fizičko opterećenje majki na poslu. Statistički značajno manje prepreka od strane roditelja, te manja učestalost, ali veća pristupačnost aktivne igre unutar doma su predvidjele veću količinu TA dječaka. Dječaci kojima je statistički značajno češće bila omogućena aktivna igra u kući su pokazali u prosjeku i veći intenzitet TA. Statistički značajno manje poteškoća na koje su roditelji nailazili za obavljanje TA je predvidjelo veću količinu TA djevojčica. Rasprava: Većina djece zadovoljava preporuke za TA, pri čemu su prisutne spolne razlike. Budući da se razina aktivnosti smanjuje s dobi, nužno je poduzeti mjere za njezino očuvanje. Tjelesno neaktivnu djecu je potrebno potaknuti na aktivniji stil života. I aktivna djeca mogu imati dulja razdoblja sjedilačkog ponašanja. Insuficijentna tjelesna aktivnost dugoročno negativno utječe na motoričke vještine i zdravlje. Preporučuju se česti prekidi dugotrajne tjelesne neaktivnosti uvođenjem kratkih aktivnih pauza. Roditelji, odgojitelji i zajednica igraju ključnu ulogu u poticanju djece na svakodnevno kretanje. Osnaživanje roditelja vezano za podržavanje zdravog i aktivnog načina života djece, uspostavljanje granica o korištenju ekrana, stvaranje sigurnih i stimulativnih okruženja za igru te poticanje slobodne i nestrukturirane dječje igre u kućnom i vanjskom okruženju može dodatno povećati razinu TA. Zaključak: Kako bi se oblikovale učinkovite intervencije i javnozdravstvene politike, nužna su daljnja objektivna istraživanja tjelesne aktivnosti i sedentarnog ponašanja djece i mladih na nacionalnoj razini. Neophodno je osigurati okruženje prilagođeno dječjim individualnim interesima i preferencijama koje potiče djecu na igru i kretanje.20262026-07-10 09:19:12Doktorsko delo/naloga14202VisID: 25237sl