271. Fizioterapevtski pristopi pri odraslih pacientih s cerebralno paralizo – pregled literature : diplomsko delo visokošolskega strokovnega študijskega programa prve bolonjske stopnje FizioterapijaČrt Madon, 2026, diplomsko delo Opis: Teoretična izhodišča: Pri cerebralni paralizi pride do poškodbe možganov pred porodom, med ali po porodu. Je neprogresivna nevrološka motnja, ki zajema motnje gibanja, drže, ravnotežja in motoričnih funkcij. Več kot 80 % oseb s CP, ki preživi do 20. leta, preživi tudi do 50. leta starosti. Odrasli s CP se soočajo s sekundarnimi težavami, ki se razlikujejo glede na obliko in stopnjo CP. Pri teh stanjih ima fizioterapija osrednjo vlogo, saj lahko skupaj s fizično aktivnostjo zamakne upad mobilnosti. Metode: V diplomskem delu smo s pregledom osmih člankov, ki smo jih vključili v naše delo, odgovorili na dve raziskovalni vprašanji. Članke smo iskali v bazah PubMed, Google Scholar in ScienceDirect. Rezultati: S končno analizo vključenih raziskav smo ugotovili, da so fizioterapevtski pristopi pri odraslih pacientih s CP učinkoviti pri izboljšanju kinematike hoje, mišične moči, hitrosti in vzdržljivosti hoje ter respiratornih parametrov. Razprava: Pri odraslih osebah s CP se pogosteje pojavljata dva fizioterapevtska pristopa, in sicer trening hoje na tekalni stezi ter vadba za moč. Učinkovita sta pri izboljšanju mišične moči, kinematike hoje, vzdržljivosti in hitrosti hoje. Tudi ostali fizioterapevtski pristopi so pokazali učinkovitost, vendar so študije, ki to potrjujejo nizke metodološke kakovosti. Slednja omejitev na tem področju nakazuje na potrebo po nadaljnem raziskovanju učinkovitosti fizioterapevtskih pristopov pri odrasli populaciji s CP.
Ključne besede: fizioterapija, cerebralna paraliza, odrasli, fizioterapevtski pristopi, odrasli pacienti
Objavljeno v ReVIS: 10.07.2026; Ogledov: 269; Prenosov: 17
 Celotno besedilo (1,43 MB) |
272. Fizioterapija po kirurškem zdravljenju cervikalne radikulopatije – pregled literature : diplomsko delo visokošolskega strokovnega študijskega programa prve bolonjske stopnje FizioterapijaTit Fošnarič, 2026, diplomsko delo Opis: Teoretično izhodišče: Diplomsko delo predstavlja sistematičen pregled literature, ki obravnava fizioterapevtsko obravnavo po operativnem zdravljenju cervikalne radikulopatije ter poudarja pomen aktivnega pristopa in preventive pri obravnavi težav vratne hrbtenice. Metoda: Uporabljena je bila deskriptivna metoda dela s pregledom znanstvene in strokovne literature. Članke smo izbirali na podlagi vključitvenih in izključitvenih kriterijev ter jih pridobili iz podatkovnih baz PubMed, Google Scholar in PEDro. Za prikaz poteka izbora literature je bil uporabljen PRISMA diagram. Rezultati: V analizo je bilo vključenih 9 raziskav. Rezultati kažejo, da po operaciji cervikalne radikulopatije prihaja do pomembnega izboljšanja bolečine in funkcionalnega stanja ne glede na vrsto obravnave. Najpogosteje uporabljeni fizioterapevtski pristopi vključujejo specifične vaje za vratno hrbtenico, stabilizacijske vaje, programe vaj na domu ter edukacijo bolnika. Raziskave niso enotno dokazale superiornosti strukturirane fizioterapije v primerjavi s standardno obravnavo, vendar nakazujejo koristi pri določenih vidikih okrevanja, zlasti pri adherentnih bolnikih in zgodnji rehabilitaciji. Razprava: Ugotovitve potrjujejo, da je fizioterapija pomemben del pooperativne obravnave, pri čemer ima ključno vlogo aktiven in individualno prilagojen pristop. Poseben pomen ima tudi preventiva, saj lahko z ustreznimi vajami in korekcijo drže zmanjšamo tveganje za nastanek degenerativnih sprememb vratne hrbtenice.
Ključne besede: fizioterapija, cervikalna radikulopatija, rehabilitacija, vaje, preventiva
Objavljeno v ReVIS: 10.07.2026; Ogledov: 284; Prenosov: 18
Celotno besedilo (1,25 MB) |
273. Čimbenici utjecaja na stavove učitelja o inkluziji djece s teškoćama v razvoju u osnovnoškolsko obrazovanjeStjepan Jelica, 2026, doktorska disertacija Opis: Teoretska ishodišta: Razumijevanje čimbenika koji utječu na stavove učitelja prema inkluziji djece s teškoćama u razvoju u redovno osnovnoškolsko obrazovanje je od krucijalne važnosti za uspješnu provedbu inkluzivne prakse s obzirom na to da su stavovi učitelja neupitno detektirani kao presudan čimbenik uspješne inkluzije. Stavovi su definirani kroz tri komponente: kognitivnu, afektivnu i bihevioralnu. Cilj istraživanja bio je analizirati trokomponentni model stava i utvrditi koja komponenta stava najbolje predviđa formiranje stavova kod učitelja te detektirati čimbenike koji utječu na formiranje stava. Identifikacijom čimbenika koji utječu na stavove učitelja mogu se usmjeriti resursi i fokus na afirmativne čimbenike i pokušati ukloniti ili minimizirati utjecaj čimbenika koji negativno utječu na stavove.
Metode: Istraživanje je provedeno kao presječna studija, metodom slučajnog uzorka u javnim osnovnim školama na području Republike Hrvatske i metodom kvantitativnog istraživačkog pristupa koristeći hrvatsku verziju validiranog TIAQ upitnika (Teacher Inclusion Attitude Questionnaire). U pilot studiji, dodatno su validirana tri upitnika: MATIES (The Multidimensional Attitudes toward Inclusive Education Scale), OSTES (Ohio State Teacher Efficacy Scale) i CIES-SF (Concerns about Inclusive Education Scale-short form) putem eksploratorne i konfirmatorne faktorske analize, raspona odgovora te pouzdanosti putem Cronbach alfa koeficijenta. Studija. Podaci su prikupljeni u razdoblju od 1. svibnja do 30. srpnja 2024. godine metodom slučajnog uzorka u javnim osnovnim školama u Republici Hrvatskoj. U istraživanje je, nakon primjene uključnih i isključnih kriterija, uključeno 478 ispitanika od 510 prikupljenih upitnika. Podatci su obrađeni u statističkom programu IBM SPSS 23 i prikazani putem deskriptivne i inferencijalne statistike. Korištene su deskriptivna statistika, ANOVA, regresijska analiza uz F test te faktorska analiza.
Rezultati: Većina varijabli pokazuje puni raspon odgovora, a indeksi asimetrije (Skewness i Kurtosis) ne prelaze vrijednosti veće od +/-2 što govori da podatci nemaju značajnija odstupanja od normalne raspodjele, stoga je u daljnjim obradama rezultata primijenjena parametrijska statistika. Durbin-Watsson testom provjereni su uvjeti za provođenje regresijskih analiza koji je pokazao da su sve kriterijske varijable zadovoljile uvjete za provođenje regresijske analize. Primjena VIF-a (Variance Inflation Factor) pokazala je da su sve prediktorske varijable zadovoljile uvjet za provođenje regresijske analize te nije utvrđena multikolinearnost među prediktorima. Pearsonov koeficijent pokazao je da su većina prediktora i kriterija slabo do umjereno povezana, a najveća korelacija je 0,65 i ne prelazi gornju granicu umjerene korelacije od 0,7 te je i ovaj kriterij bio zadovoljen. Općenito, rezultati pokazuju pozitivan stav učitelja (M = 2,60), a bihevioralna komponenta stava ima najveće vrijednosti (M = 3,23). Utvrđena je i statistički značajna razlika između komponenti stava, a rezultati pokazuju najveće vrijednosti za bihevioralnu komponentu, zatim afektivnu te na kraju kognitivnu komponentu. Iz domene obilježja učitelja, čimbenici samoučinkovitosti i kompetencija pokazali su kako najbolje predviđaju sve tri komponente stava, dok je za bihevioralnu komponentu značajan prediktor manje godina radnog staža. Iz domene okolišnih čimbenika, rezultati regresijskih analiza istaknuli su prediktore: dobiti od inkluzije i podršku nastavnicima kao snažne prediktore sve tri komponente stava. Vezano za vrstu djetetovih teškoća, usporedbom parova dobivene su statistički značajne razlike koje pokazuju kako rezultati pokazuju na pozitivnije stavove učitelja
prema inkluziji učenika s tjelesnim teškoćama i inkluziji učenika s teškoćama u učenju u odnosu na stavove prema inkluziji učenika s višestrukim teškoćama, intelektualnim teškoćama i bihevioralnim teškoćama, ali i da vrsta teškoće u regresijskom modelu nije statistički značajan čimbenik. Rezultati našeg istraživanja sugeriraju kako obilježja učitelja najbolje predviđaju bihevioralnu komponentu stava prema inkluzivnom obrazovanju (objašnjavaju najveći postotak varijance 32,6 %), dok okolišni čimbenici najbolje predviđaju kognitivnu komponentu stava prema inkluzivnom obrazovanju te objašnjavaju najveći postotak varijance 60 %. Zaključno, u formiranju stava prema inkluzivnom obrazovanju najviše doprinosi bihevioralna komponenta stava s objašnjene 38,65 % varijance, zatim afektivna komponenta stava s 12,53 % objašnjene varijance, a najmanje kognitivna komponenta stava s 9,65 % objašnjene varijance.
Rasprava i zaključak: Rezultati istraživanja potvrdili su tendenciju učitelja prema pozitivnim stavovima u pogledu inkluzivnog obrazovanja s dominacijom bihevioralne komponente u formiranju stava što otvara mogućnosti intervencija prema učiteljima u poboljšanju prakse inkluzivnog obrazovanja s obzirom na to da je bihevioralna komponenta motivacijska, odnosno predstavlja spremnost učitelja na promjene. Jasno su detektirani čimbenici iz tri istraživane kategorije čimbenika: obilježja učitelja, okolišnih čimbenika te čimbenika vezanih za djecu s teškoćama. U skladu sa specifičnim krajnjim ciljem doktorske disertacije detektirani su svi relevantni čimbenici koji utječu na stavove učitelja te su kategorizirani prema stupnju utjecaja svakog pojedinog čimbenika, što je prikazano konačnim predloženim modelom utjecaja čimbenika na stavove učitelja. Rezultati ukazuju na potrebu interdisciplinarnog pristupa inkluzivnom obrazovanju, kako bi se, pored pedagoških kompetencija koje učitelji posjeduju, poboljšale kompetencije iz područja biomedicinskih i zdravstvenih znanosti kako bi učitelji mogli prepoznati zdravstvene specifičnosti djece s teškoćama u razvoju, implikacije zdravstvenih teškoća na obrazovni proces te poduzeti adekvatne strategije djelovanja i zaštite mentalnog zdravlja djece.
Ključne besede: prediktori stavova, inkluzivno obrazovanje, komponente stava, stavovi učitelja, zdravstvena edukacija i kompetencije
Objavljeno v ReVIS: 10.07.2026; Ogledov: 260; Prenosov: 7
Celotno besedilo (2,95 MB) |
274. Testiranje socioekološko modela tjelesne aktivnosti predškolske djeceVesna Brumnić, 2026, doktorska disertacija Opis: Uvod: Tjelesna aktivnost (TA) je važna stavka za pravilan rast i razvoj djece. Na razinu tjelesne aktivnosti utječu različiti individualni, socijalni i okolišni čimbenici (socioekološki sustav). Cilj ovog rada je utvrditi prediktore TA predškolske djece kroz socioekološki model.
Metode: Istraživanje je provedeno tijekom 2022. i 2023. godine. U istraživanju je sudjelovalo 166 dijada (djeca predškolske dobi stara 5 i 6 godina/roditelji) koji žive na području istočne Hrvatske. Roditelji su ispunili upitnike te dali podate za sebe i djecu. Djeca su 5 dana nosila akcelerometar. Za analizu sirovih podataka je korišten istraživački softver GGIR. Dobiveni podatci obrađeni su pomoću programa IBM SPSS 21.0.
Rezultati: Većina predškolske djece (81,3%) istočne Slavonije (istočna Hrvatska) je akumulirala preporučenu količinu i intenzitet TA. Prosječna TA umjerenog do visokog intenziteta je iznosila 93,72 min/d. Prosječan broj koraka je bio 13996 koraka/d. Prosječno sedentarno vrijeme je bilo 470,57 min/d, dok je prosječno vrijeme koje su djeca provodila pred ekranima iznosilo 105,60 min/d.
Spol djece najbolje objašnjava intenzitet i količinu TA (dječaci su aktivniji), a vrijeme pred ekranima je statistički značajni prediktor za količinu sedentarnog ponašanja djece, prvenstveno djevojčica jer je veća količina primjene ekrana smanjila njihovu količinu TA. Radno opterećenje roditelja je statistički značajni prediktor količine TA djece. Djeca, prvenstveno dječaci, čiji očevi obavljaju teži fizičkog posao, su akumulirali dnevno veći broj koraka. Na veću akumulaciju broja koraka djevojčica je statistički značajno utjecalo manje fizičko opterećenje majki na poslu. Statistički značajno manje prepreka od strane roditelja, te manja učestalost, ali veća pristupačnost aktivne igre unutar doma su predvidjele veću količinu TA dječaka. Dječaci kojima je statistički značajno češće bila omogućena aktivna igra u kući su pokazali u prosjeku i veći intenzitet TA. Statistički značajno manje poteškoća na koje su roditelji nailazili za obavljanje TA je predvidjelo veću količinu TA djevojčica.
Rasprava: Većina djece zadovoljava preporuke za TA, pri čemu su prisutne spolne razlike. Budući da se razina aktivnosti smanjuje s dobi, nužno je poduzeti mjere za njezino očuvanje. Tjelesno neaktivnu djecu je potrebno potaknuti na aktivniji stil života. I aktivna djeca mogu imati dulja razdoblja sjedilačkog ponašanja. Insuficijentna tjelesna aktivnost dugoročno negativno utječe na motoričke vještine i zdravlje. Preporučuju se česti prekidi dugotrajne tjelesne neaktivnosti uvođenjem kratkih aktivnih pauza. Roditelji, odgojitelji i zajednica igraju ključnu ulogu u poticanju djece na svakodnevno kretanje. Osnaživanje roditelja vezano za podržavanje zdravog i aktivnog načina života djece, uspostavljanje granica o korištenju ekrana, stvaranje sigurnih i stimulativnih okruženja za igru te poticanje slobodne i nestrukturirane dječje igre u kućnom i vanjskom okruženju može dodatno povećati razinu TA.
Zaključak: Kako bi se oblikovale učinkovite intervencije i javnozdravstvene politike, nužna su daljnja objektivna istraživanja tjelesne aktivnosti i sedentarnog ponašanja djece i mladih na nacionalnoj razini. Neophodno je osigurati okruženje prilagođeno dječjim individualnim interesima i preferencijama koje potiče djecu na igru i kretanje.
Ključne besede: djeca predškolske dobi, tjelesna aktivnost, sedentarno ponašanje, socioekološki model
Objavljeno v ReVIS: 10.07.2026; Ogledov: 250; Prenosov: 4
Celotno besedilo (3,45 MB) |
275. Povezanost incidencije nezaraznih kroničnih bolesti i razine stresa kod medicinskih sestara - instrumentara u operacijskim salama Republike HrvatskeEnesa Kadirić, 2026, doktorska disertacija Opis: Uvod: Rad u operacijskoj sali je složen, slojevit, zahtjevan i nadasve stresan. Veliki protok pacijenata, informacija, komunikacije i timskog rada zahtijeva iznimnu samokontrolu u radu a svaki operacijski zahvat može se smatrati kritičnom situacijom. Teški radni uvjeti mogu uzrokovati akutne stresne reakcije i dugoročno, dovesti do kroničnog stresa što nepovoljno djeluje na psihofizičko zdravlje. Stresne situacije na tako zahtjevnom radilištu mogu pogoršati zdravlje te povećati rizik od razvoja barem jedne kronične nezarazne bolesti. Svrha ovog rada bila je istražiti povezanosti incidencije razine stresa i nezaraznih kroničnih bolesti kod medicinskih sestara – instrumentara u operacijskim salama Republike Hrvatske.
Metode: U istraživanje je bilo uključeno 987 medicinskih sestara – instrumentara, između 18 i 65 godina starosti koje rade u operacijskim salama svih bolnica Republike Hrvatske. Korišteni su validirani upitnici: TICS-LE (Trier Inventory for Chronic Stress, long version), validirani upitnik Stres na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika a te interno izrađen i validiran upitnik: Razina stresa kod medicinskih sestara – instrumentara u operacijskim salama Republike Hrvatske.
Rezultati: Rezultati istraživanja impliciraju statistički značajnu pozitivnu korelaciju između doživljaja akutnog stresa kod medicinskih sestara – instrumentara i njihove procjene razine zdravstvenih problema uzrokovanih stresom te povezanost između razine stresa i incidencije kroničnih nezaraznih bolesti medicinskih sestara – instrumentara.
Rasprava: Naše istraživanje je pokazalo da problem medicinskih sestara – instrumentara sa stresom koji utječe na njihovo zdravlje postoji, te da je dugotrajni stres povezan s kroničnim nezaraznim bolestima. U Republici Hrvatskoj smjernice za prevenciju stresa medicinskih sestara – instrumentara u operacijskoj sali nema, stoga predlažemo Smjernice koje smo sami izradili i koje će značajno doprinijeti kvalitetnom perioperacijskom liječenju pojedinca te većoj kvaliteti života zdravstvenih djelatnika u operacijskoj sali.
Ključne besede: stres, medicinske sestre-instrumentari, nezarazne kronične bolesti, operacijske sale u Republici Hrvatskoj
Objavljeno v ReVIS: 10.07.2026; Ogledov: 244; Prenosov: 3
Celotno besedilo (7,07 MB) |
276. Ugotavljanje samomorilnih misli pri onkoloških bolnikihSabina Medjedović, 2026, doktorska disertacija Opis: Uvod: Rak močno obremeni duševno zdravje. Psihološka stiska je ključna komponenta celostne obravnave, vendar v klinični praksi pogosto ostane spregledana. Namen raziskave je bil oceniti prevalenco samomorilnih misli pri odraslih onkoloških bolnikih, hkrati pa izmeriti prevalenco depresije in preučiti povezave z demografskimi ter kliničnimi dejavniki.
Metode: V prospektivno raziskavo je bilo vključenih 972 ambulantnih bolnikov. Depresivne simptome smo ocenili z Vprašalnikom o zdravju bolnikov – 9 postavk (Patient Health Questionnaire-9; PHQ-9), samomorilno tveganje pa z nizom vprašanj za presejanje samomora (Ask Suicide-Screening Questions; ASQ). Statistična analiza je vključevala deskriptivne metode ter primerjalne teste za opredelitev dejavnikov, povezanih s samomorilnostjo.
Rezultati: V zadnjih dveh tednih je o samomorilnih mislih poročalo 27,7 % bolnikov; 0,5 % jih je ob izpolnjevanju vprašalnika aktivno razmišljalo o samomoru. Z orodjem ASQ je 17,4 % izrazilo željo po smrti, 14,7 % občutek, da bi bili oni ali njihovi bližnji »na boljšem«, če bi bili mrtvi, in 10,6 % je v preteklosti poskusilo samomor. Klinično pomembna depresija (PHQ-9 ? 10) je bila prisotna pri 11,4 % udeležencev. Samomorilne misli so bile pogostejše pri bolnikih, ki živijo sami, poročajo o bolečini, imajo slabšo prognozo in prejemajo sistemsko zdravljenje in prisotne simptome depresije; velik delež bolnikov ni prejelo psihološke podpore po postavitvi diagnoze (88,7 %), čeprav bi jo v 43,5 % potrebovalo.
Zaključki: Rezultati raziskave potrjujejo prisotnost samomorilnih misli in tesno prepletenost depresije in samomorilnih misli v onkološki populaciji ter podpirajo uvedbo rutinskega presejanja duševne stiske kot »šestega vitalnega znaka« z uporabo PHQ-9 in ASQ. Pozitivni izvidi naj sprožijo stopnjevan klinični odziv (takojšnji varnostni protokol, hitra napotitev v psihoonkologijo) ter sočasno optimizacijo obvladovanja bolečine.
Ključne besede: rak, samomor, onkološki bolnik, samomorilne misli
Objavljeno v ReVIS: 10.07.2026; Ogledov: 282; Prenosov: 3
Celotno besedilo (2,16 MB) |
277. Sposobnost samozbrinjavanja i samoučinkovitosti osoba sa šećernom bolestiSnježana Gaćina, 2026, doktorska disertacija Opis: Teorijsko ishodište: Šećerna bolest je kronična bolest poremećaja metabolizma ugljikohidrata s posljedičnom hiperglikemijom. Njezino liječenje podrazumijeva primjenu zdrave prehrane, samokontrolu glikemije, tjelovježbu, edukaciju i primjenu lijekova. Medicinske sestre edukatori involvirane u skrb osoba sa šećernom bolesti pronalaze pristupe kojima bi osigurali samostalnost u upravljanju vlastitom bolesti. Istodobno se radi na povećanju samoučinkovitosti i samopouzdanja osobe kako bi bila što snažnija i odlučnija u svakodnevnim aktivnostima samozbrinjavanja svoje bolesti. Cilj ovog rada jest istražiti kakvo je samozbrinjavanje i samoučinkovitost osoba sa šećernom bolesti, kako bi se mogle dati preporuke za učinkovito izvođenje individualizirane edukacije prilagođene potrebama osobe.
Instrument i uzorak: U istraživanju je korišten anketni upitnik koji sadržava dva validirana upitnika, upitnik Summary of Diabetes Self-Care Activities i upitnik Diabetes management self-efficacy scale. Istraživani uzorak su činili pacijenti hospitalizirani u Sveučilišnoj klinici Vuk Vrhovac, KB Merkur, oboljeli od šećerne bolesti tip 1 i tip 2, tijekom 2018 i 2019 godine.
Rezultati: Dobiveni su rezultati testiranja samozbrinjavanja i samoučinkovitosti u dva navrata, prije i nakon edukacije, pokazuje kako je zabilježena statistički značajna razlika (p<0,05) između prvog i drugog mjerenja u poboljšanju samozbrinjavanja i samoučinkovitosti. U prvom, inicijalnom mjerenju, pokazuje se da što je uspješnija zdrava prehrana, dijabetička prehrana, tjelesne aktivnosti i samoučinkovitost, značajno (p<0,05) je bolja vrijednost HbA1c. Osobe s tipom 1 šećerne bolesti imaju značajno (p<0,05) više rezultate sposobnosti samozbrinjavanja. Žene su uspješnije od muškaraca (p<0,05) u njezi stopala na oba anketna upitnika i specifičnoj prehrani na ponovljenom upitniku iza edukacije. Muškarci su uspješniji od žena u tjelesnoj aktivnost na prvom upitniku, dok su iza edukacije obje skupine jednako uspješnei. Ispitanici jadranske i kontinentalne regije uspješniji su (p<0,05) u samozbrinjavanju na inicijalnom mjerenju od ispitanika zagrebačke regije, dok su nakon edukacije ispitanici svih regija postigli jednak napredak samozbrinjavanja.
Rasprava: Samozbrinjavanje i samoučinkovitost osoba sa šećernom bolesti pokazuje snažnu povezanost s dobrom kontrolom bolesti. Edukacija koja pomaže samostalnosti u upravljanju svojom bolesti treba biti prilagođena osobnim potrebama. Promišljena edukacije treba uzeti u obzir sve čimbenike koje treba aktivirati edukacijom. Ovo istraživanje pruža dokaze kako individualizirana edukacija poboljšava samozbrinjavanje i samoučinkovitost.
Ključne besede: šećerna bolest, samozbrinjavanje, sposobnost samozbrinjavanja, samoučinkovitost, edukacija, individualizirana edukacija.
Objavljeno v ReVIS: 10.07.2026; Ogledov: 251; Prenosov: 2
Celotno besedilo (4,83 MB) |
278. Utjecaj postupaka u zdravstvenoj njezi na sigurnost pacijenata na sekundarnoj razini zdravstvene zaštite u republici HrvatskojIvana Herak, 2025, doktorska disertacija Opis: Uvod: Sigurnost pacijenata jedna je od najvažnijih komponenti kvalitete zdravstvene skrbi i odnosi se na sustavno sprečavanje pogrešaka i neželjenih događaja koji mogu nastati tijekom pružanja zdravstvenih usluga. Na globalnoj razini praćenje sigurnosti pacijenata prepoznato je kao prioritet budući da su medicinske pogreške među vodećim uzrocima štetnih ishoda, uključujući invaliditet i smrt. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definira sigurnost pacijenata kao okvir organiziranih aktivnosti koje osiguravaju da se rizici smanje na najmanju moguću mjeru. U Republici Hrvatskoj fokus na sigurnost pacijenata postao je prioritet u nacionalnim strategijama, uz napore za unapređenje postupaka u zdravstvenoj njezi i smanjenje propuštene skrbi, ali uz određene administrativne i organizacijske probleme. Propuštena skrb odnosi se na neizvršene ili nepotpuno izvršene postupke, što može ozbiljno ugroziti sigurnost pacijenata i povećati rizik od incidenata. Glavni problem ovog istraživanja odnosi se na utvrđivanje utjecaja primjene standardiziranih postupaka i kulture sigurnosti na smanjenje učestalosti propuštene skrbi i neželjenih događaja na sekundarnoj razini zdravstvene zaštite.
Metode: Provedeno je kvantitativno istraživanje u 22 opće i županijske bolnice u Republici Hrvatskoj. Uzorak u istraživanju činilo je 1518 medicinskih sestara i tehničara zaposlenih na bolničkim odjelima. Upitnik je bio podijeljen na pet glavnih skupina pitanja: sociodemografski podatci, kultura sigurnosti, iskustva u vezi sa sigurnošću pacijenata i postupci u zdravstvenoj njezi koji negativno utječu na sigurnost pacijenata. Prikupljeni podatci analizirani su s pomoću deskriptivne i inferencijalne statistike. Zaključci u vezi s povezanosti među varijablama doneseni su na uobičajenom nivou signifikantnosti od 0,05 odnosno uz pouzdanost od 95 %. Statističke analize provedene su programom IBM SPSS Statistics 25 (SPSS Inc., Chicago, Il, SAD). Grafički prikazi izrađeni su s pomoću Microsoft Office Excela 2010. za Windows (Microsoft Corporation, Redmont, WA, SAD) i SPSS programa.
Rezultati: Rezultati istraživanja pokazali su statistički značajnu povezanost između primjene standardiziranih postupaka u zdravstvenoj njezi i smanjenja učestalosti propuštene skrbi
(p < 0,001). Medicinske sestre/tehničari iz bolnica koje primjenjuju sigurnosne protokole izvijestili su o nižoj učestalosti neželjenih događaja, uključujući pogreške u primjeni lijekova i bolničke infekcije (p < 0,05). Kontinuirana edukacija zdravstvenog osoblja pokazala se ključnim prediktorom poboljšane sigurnosti pacijenata (p < 0,01), dok je prijava incidenata značajno povezana s boljim ishodima liječenja i smanjenje propusta (p < 0,05). Analiza naših rezultata također je pokazala da propuštena skrb ima značajan negativan utjecaj na sigurnost pacijenata jer se povećava rizik od neželjenih događaja (p < 0,001). Bolnice s razvijenijom kulturom sigurnosti bilježe nižu stopu medicinskih pogrešaka (p < 0,05) i bolje ishode liječenja. Najznačajniji prediktori sigurnosti pacijenata uključuju kontinuiranu edukaciju osoblja, sustavnu primjenu protokola i prijavu incidenata (p < 0,001).
Rasprava: Ovo istraživanje potvrđuje da primjena standardiziranih postupaka u zdravstvenoj njezi ima ključnu ulogu u smanjenju propuštene skrbi i povećanju sigurnosti pacijenata. Rezultati pokazuju da bolnice koje imaju razvijenu kulturu sigurnosti i primjenjuju protokole bilježe bolje ishode liječenja i manji broj neželjenih događaja. Kontinuirana edukacija medicinskih sestara i tehničara o sigurnosnim standardima pokazala se ključnim čimbenikom u osiguravanju kvalitete skrbi s obzirom na to da povećava njihovu kompetenciju i smanjuje rizik od pogrešaka. Također, uvođenje sustava za anonimnu prijavu incidenata preporučuje se kao važan korak za unapređenje prijavljivanja i analize neželjenih događaja. Novi softver „SaveMedHr“ za prijavu omogućio bi lakše prikupljanje podataka, anonimnost prijave i jednostavniju integraciju s postojećim bolničkim sustavima. Takav sustav olakšao bi
pravovremenu identifikaciju rizičnih područja i omogućio brže uvođenje korektivnih mjera. Jedan je od ključnih rezultata istraživanja povezanost između kulture sigurnosti i prijave incidenata. Bolnice koje potiču otvorenu komunikaciju o pogreškama i imaju visoku razinu timske suradnje pokazuju bolje rezultate u prevenciji medicinskih pogrešaka. Kultura sigurnosti ključna je za smanjenje straha od prijave incidenata, što omogućuje medicinskim sestrama/tehničarima da se fokusiraju na učenje iz pogrešaka umjesto na izbjegavanje odgovornosti. Ovi rezultati ističu potrebu za daljnjim razvojem edukacijskih programa usmjerenih na podizanje svijesti o važnosti prijavljivanja neželjenih događaja i primjene sigurnosnih protokola. Istraživanje također ukazuje na potrebu za sustavnom analizom propuštene skrbi kao važnog indikatora sigurnosti pacijenata. Uvođenje mjera za smanjenje propuštene skrbi, kao što su standardizirani protokoli i planiranje resursa, može značajno smanjiti rizik od incidenata i poboljšati ishode liječenja. Povezanost propuštene skrbi s neželjenim događajima ukazuje na važnost temeljitog planiranja i nadzora nad provođenjem postupaka u zdravstvenoj njezi.
Zaključak: Ovo istraživanje pruža važan doprinos razumijevanju utjecaja standardiziranih postupaka i propuštene skrbi na sigurnost pacijenata u bolnicama Republike Hrvatske. Primjena standardiziranih postupaka i kontinuirana edukacija ključni su čimbenici u smanjenju propuštene skrbi i povećanju sigurnosti pacijenata. Značaj ovog istraživanja ogleda se u njegovom doprinosu znanosti i praksi: omogućuje detaljno prepoznavanje rizičnih postupaka, potiče transparentnost i otvorenost u prijavljivanju neželjenih događaja, te pruža temelje za razvoj ciljanih edukacija i intervencija. Validirani upitnik i inovativni Model za unapređenje kulture sigurnosti predstavljaju vrijedan alat ne samo za hrvatski zdravstveni sustav, već i za međunarodnu zajednicu, budući da nude mogućnost prilagodbe i primjene u drugim zemljama sličnog konteksta. Time se otvara prostor za daljnja istraživanja, regionalnu suradnju i širenje dobre prakse, s krajnjim ciljem – povećanja sigurnosti pacijenata, profesionalnog razvoja medicinskog osoblja i podizanja kvalitete zdravstvene njege na višu razinu.
Ključne besede: sigurnost pacijenata, propuštena skrb, standardizirani postupci, kultura sigurnosti, anonimna prijava
Objavljeno v ReVIS: 10.07.2026; Ogledov: 266; Prenosov: 2
Celotno besedilo (2,69 MB) |
279. Motivacija za vzdrževanje telesne teže oseb po zaključenih delavnicah zdravega hujšanjaUroš Železnik, 2025, doktorska disertacija Opis: Izhodišča: Odločitev o vzdrževanju telesne teže brez močnega motivacijskega razloga ni dovolj. Razlogi za izboljšanje zdravja, spremembo telesne podobe, povečanje samozavesti, dobrega počutja, bolj aktivno in družabno življenje pomagajo pri osredotočenosti in motiviranosti. Namen doktorske disertacije je predstavitev dejavnikov, ki vplivajo na učinkovitost in motivacijo oseb s pomočjo motivacijskega modela za vzdrževanje telesne teže z vidika izvajalcev in udeležencev izobraževanja v delavnicah zdravega hujšanja.
Metode: Uporabili smo kvalitativni in kvantitativni raziskovalni pristop. Izvedli smo bibliometrično analizo znanstvenih objav na področju prekomerne prehranjenosti in motivacije za vzdrževanje telesne teže. V kvantitativnem delu raziskave smo s tehniko anketiranja zbirali podatke z dvema strukturiranima anketnima vprašalnikoma za izvajalce in za udeležence delavnic zdravega hujšanja. Izvedli smo spletno anketiranje z odprtokodno aplikacijo 1KA. Podatki so bili obdelani s statističnimi metodami v programskem paketu IBM SPSS Statistics 28.0. Rezultate ter vzročno–posledične odnose med preučevanimi spremenljivkami smo prikazali tabelarično in grafično.
Rezultati: Z bibliometrično analizo znanstvenih objav v obdobju 2012–2022 na področju prekomerne prehranjenosti in motivacije za vzdrževanje telesne teže smo ugotovili, da so najpogosteje izpostavljene štiri raziskovalne teme: hujšanje in vzdrževanje hujšanja z motivacijskimi intervencijami, spremembami življenjskega sloga, podprto s pametno IKT; vzdrževanje vzdržne teže z bolj zdravim načinom življenja; uravnavanje telesne teže na ravni primarnega zdravstvenega varstva in bariatrična kirurgija. V kvantitativnem delu raziskave smo se osredotočili na raziskovanje prve, v znanstvenih objavah izpostavljene raziskovalne teme, z vidika udeležencev in izvajalcev izobraževanja v delavnicah zdravega hujšanja. V raziskavi je sodelovalo 160 udeležencev in 144 izvajalcev delavnic zdravega hujšanja. Najpomembnejša osebna motiva udeležencev za vzdrževanje telesne teže po zaključenih delavnicah zdravega hujšanja sta odločnost in potrpežljivost (xŻ = 4,5) ter osebno zadovoljstvo (xŻ = 4,5), najpomembnejši socialni motiv je osebni kontakt in nasvet strokovnjakov iz delavnic zdravega hujšanja vsake tri mesece skozi daljše časovno obdobje (xŻ = 4,6) in najpomembnejši okoljski motiv je dostopnost do programov zdravega življenjskega sloga v skupnosti (xŻ = 4,3). Po oceni izvajalcev delavnic zdravega hujšanja med najpogostejšimi zunanjimi motivi za vključevanje udeležencev v delavnice zdravega hujšanja izstopajo izguba telesne teže in izboljšanje videza (xŻ = 4,4) ter želja po spremenjeni, lepši telesni podobi (xŻ = 4,3), med najpogostejšimi notranjimi motivi pa skrb za dobro počutje (xŻ = 4,2), skrb za zdravje (xŻ = 4,2) in nizka samopodoba udeležencev (xŻ = 4,1).
Razprava: Po oceni udeležencev so po zaključku delavnic zdravega hujšanja pri ohranjanju telesne teže najpomembnejši osebni, socialni in okoljski dejavniki. Udeleženke so izrazile statistično značilno večje strinjanje pri ocenjevanju osebnih dejavnikov za vzdrževanje telesne teže, starejšim udeležencem sta v primerjavi z mlajšimi udeleženci statistično značilno pomembnejša skrb za zdravje in skrb za dobro počutje, sedeče vedenje in občutek lakote pa sta najpogostejša zaviralna dejavnika za vzdrževanje telesne teže. Po mnenju anketiranih obstaja potreba po oblikovanju individualnih načrtov za vzdrževanje izgubljene telesne teže, zato smo razvili motivacijski model za ohranjanje telesne teže, ki bo pomembno prispeval k izobraževalnim vsebinam delavnic zdravega hujšanja in izvajalce delavnic zdravega hujšanja opolnomočil z novimi znanji za motivacijo udeležencev za vzdrževanje telesne teže po zaključenih delavnicah.
Ključne besede: debelost, motivacija za vzdrževanje telesne teže, osebni, socialni in okoljski motivi, delavnice zdravega hujšanja, motivacijski model za ohranjanje telesne teže po zaključenih delavnicah zdravega hujšanja.
Objavljeno v ReVIS: 10.07.2026; Ogledov: 276; Prenosov: 8
Celotno besedilo (3,64 MB) |
280. Analiza implementiranosti holističke sestrinske skrbi unutar paliativne skrbi u republici Hrvatskoj i prijedlog unapređenja izlaznih kompetencija studenata preddiplomskog studija sestrinstvaTina Košanski, 2025, doktorska disertacija Opis: Holistička sestrinska skrb važna je u radu s bolesnicima u palijativnoj skrbi. U svakodnevnom radu naglasak se stavlja na fizičke potrebe bolesnika. Takav pristup u zdravstvenoj njezi ne odražava cjelovitost čovjeka. Navedeno područje nije istraženo u Republici Hrvatskoj, stoga je temeljna svrha istraživanja analizirati implementiranost holističke sestrinske skrbi u palijativnoj skrbi. Provedeno je kvantitativno istraživanje, a podatci su prikupljeni s pomoću anketnog upitnika. Upitnik uključuje sociodemografske podatke te podatke o organizacijskim karakteristikama posla, istražuje se učestalost provođenja intervencija za zbrinjavanje fizičkih, psihičkih, socijalnih i duhovnih potreba te samoprocjena znanja sudionika o intervencijama. Također, procjenjuju se zastupljenost holističke skrbi u formalnom obrazovanju, potreba za dodatnom edukacijom, ograničenja u provođenju holističke sestrinske skrbi i korištenje komplementarnih metoda skrbi. Uzorak čine 194 medicinske sestre svih razina obrazovanja koje rade u službama specijalističke palijativne skrbi. Većinu uzorka čine žene, njih 177 (91,20 %), medicinske sestre/tehničari opće njege, njih 96 (49,5 %) te zaposleni u ustanovi ili na odjelu za palijativnu skrb, njih 109 (56,20 %). Medicinske sestre najrjeđe zbrinjavaju psihičke i duhovne potrebe bolesnika (p<0,001) i o njima imaju najmanje znanja (p<0,001). Sudionici s višom razinom obrazovanja ne zbrinjavaju češće psihičke (p=0,653) i duhovne potrebe (p=0,772). Također, nema razlika u provođenju holističke skrbi s obzirom na mjesto zaposlenja. Komplementarne metode skrbi provodi 47,90 % sudionika, a nedostatak vremena smatraju najvećim ograničenjem u provođenju holističke skrbi. Veći naglasak u edukaciji medicinskih sestara potrebno je staviti na psihičku i duhovnu skrb te na komplementarne metode skrbi kako bi se unaprijedila holistička skrb palijativnih bolesnika. Za sveobuhvatni uvid u potrebe bolesnika, u budućim istraživanjima trebalo bi ispitati njihovu percepciju o holističkoj sestrinskoj skrbi.
Ključne besede: holizam, palijativna skrb, zdravstvena njega, bolesnici, edukacija
Objavljeno v ReVIS: 10.07.2026; Ogledov: 234; Prenosov: 4
Celotno besedilo (2,64 MB) |
